shine

ovo je za one koji se bude a da nisu ni zaspali, za sve koji padaju i uvijek iznova ustaju.

opet ispocetka ustaju, a kao da se ne bi smijeli ni sjecati kada su i kako nisko pali. neprestano gube, a opet ispocetka daju, vjeruju i vole. jer pojavi se on, onaj koji je vrijedan da ga vole, on koji ce srusiti sve nase odluke, i onu kako srce vise nece pripadati nikome. i nedaju se lako. opiru se svemu novome, iako uzivaju i jasno je da je sve to vrijedno rizika. nedaju se… srce nece vise nikada prevladati razum. samo glupi odlucuju srcem. ili oni koji jos nisu bili ranjene zivotinje. za nas ostale, razum je glasan. a srce je uvijek za ono lijepo, njezno, varljivo. danas volis i vole te, sutra… volis, da… ti si stvarno mislila ono sto si izgovorila- zauvijek. i nisu to one djecje ljubavi, nisu to prvi djecaci koji kradu nasa srca. i ne, nije to jedna od onih ljubavi za koju smo mislile da je s nama gotovo, on ili nitko.

ovo je zivot, odrasli smo. al pameti kao da nemamo. ili mora da je srce veliko, jako, glasno.nemas nikog, a onda dobijes i vise no sto mozes pozeljeti, dobijes deset ljudi u jednom covjeku. dijelite sve.. ne postoje tajne, ne postoji sram. i ne postoje drugi, prvi puta ne postoji netko sa strane da zna cijelu vasu pricu. jer… kao da tako vasa prica gubi na vaznosti. to je vase, drugih se ne tice. drugi ne znaju, ne razumiju. za vas ne vrijede pravila. nije da niste prosli nista prije ovog, znate pravila, znate kliseje, znate bol. ali ne ovakvu. jer nikada se nesto nije ni cinilo tako dobrim, a da bi bilo stvarno, barem ne tako dugo. bojali ste se da nece sreca zadugo trajati. nesto ste ipak naucili. i upozoravali ste da niste savrseni, da svijet nije ruzicast i da danas dajes ruku u vatru za nekog, ali suta vise ne. sve je varljivo… ljubav kao da uvijek ima prekratak rok trajanja.

sve sretne ljubavi, nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj nacin. jesu li ljubavi velike ako su nesretne? nasa je velika… istinska, cista ljubav nije tjelesna. ona je toliko vise od strasti i nagona. velike ljubavi nista nece zaustaviti, ni tjelesna smrt. one ne umiru. ljubavi umiru od dosade, umiru jer im ne znamo obnoviti izvor.

mislila sam da je dovoljno da ti i ja postojimo. da ti budes ti, a da ja budem ja. jer samo si me ti volio onakvu kakva jesam, do dupine do koje ni sama nisam znala kakva sam. a ja tebe takvog kakav si. i jos te volim. jer bolje za mene od tebe ne postoji.  ne zelim nove ljubavi, ni velike ni male. prvi puta znam sto zelim.

nista nije dovoljno kad nema ljubavi. nista. ovo bi trebao bit prazan papir, tek negdje mokar od suza.

ili prikriveno oglašavanje… Plasiranje proizvoda nešto je moderniji termin. Sve je to isto… Još jedno zanimljivo predavanje iz tiska je iza nas. Upozoreni smo na opasnosti koje vrebaju sa svih strana i dokazano nam je na primjerima koliko prekrivenog oglašavanja ima. Treba samo malo pažljivije i s dozom skepticizma promatrati svijet oko nas i vidjet ćemo. Jako sma se iznenadila kada nam je profesor pokazao isječke iz filmova You got mail,  Jamesa Bonda i na svoje smo oči vidjeli kako žele manipulirati nama. Da barem tu popis staje. Sainfeld, Sex i grad, Villa Marija, pa čak i legendarni ET. Bilo da se radilo o bombonima, pizzi, Macu, Sonny Ericcsonu, Rolexu ili nekim drugim prozvodima.

Novine su proizvod za oglašivaće, a ne za čitatelje. Njihova moć neprestano raste, utječu na jednu četvrtinu tekstova u novinama. U manjoj ili većoj mjeri. Ali utječu. Na razne načine. Manipuliraju publikom i nadaju se da njihovu namjeru nećemo otkriti tj. da nećemo to shvatiti kao smetnju ili propagandnu poruku. Razvijaju se novi oblici takvog oglašavanja, zapošljavaju najbolji stučnjaci… Sve radi novca.

Dovoljno govori podatak da u  svim filmovima proizašlim iz Hollywooda u zadnjih 50 godina postoji prikriveno oglašavanje. Sretno nam bilo!

….Ispričavam se na svojoj podužoj odsutnosti ali tako vam je to kada se borite s Bnetovcima da dodu složiti internet. To traje i traje…

KISSY, KISSY

Dragi moji, ovo je nadoknada propuštenog (naravno da ne zbog moje nemarnosti, nego zbog neta koji ne radi u zgu)… samo ispunjavam svoje obaveze pa eto…

3.12.

Kako je dobro srijedom navečer tako se dobro nasmijati, a opet uključiti svoje moždane stanice i saznati uvijek nešto novo… Pričali smo s Klauškim o Sanaderu i svima već dobro poznatoj uniformi, o Feral Tribune-u i njihovoj satiri.. zanimljivo je kako nismo znali odgovoriti na pitanje gdje prestaje satira. Zanimljivo. Možda zato što svatko od nas ima neku svoju definiciju satire i teško je biti siguran što će kome biti smiješno. Bio je to uvod za raspravu o montaži Ivane Hodak i Zagorca. Razlika? Svima je bilo jasno- za Feral se uvijek znalo da je šala i nitko nije ni pomislio da je to stvarno tako, to je bio tek njihov način da upozore na probleme. A ovdje, ljudi su ostali zbunjeni i manje vješto oko nije odmah vidjelo da je to montaža. Zbunjivanje javnosti. Ali sve se opet vrti oko novca…

Bitno je samo da lova od prodaje nadmaši iznos koji će morati platiti kao odštetu nakon tužbi. I nitko se ne zapita gdje je tu ljudskost… Zatim lagani uvod o prekrivenom oglašavanju. Zašto je opasno? Baš zato jer ako nismo svjesni da postoji, na nas ima određeni utjecaj, a mi se ne možemo tome oduprijeti. Zato i jest tako privlačno. Još jedan način manipulacije čitateljima.

Da ne bi sve to ostalo samo na praznim pričanjima, bilo je tu raznih novina i ppmno izabranih primjera takvog oglašavanja u raznim dnevnim novinama. Nema što sve nisu izmislili…

10.12.

Kolegice sa svojom prezentacijom- Prikriveno oglašavanje. Istražile su mnoge tjednike i ukratko nam prezentirale situaciju u tim novinama. I nama su već dobro poznati neki primjeri, ali što je sve ljudski um u stanju izmisliti kako bi pridobio kupce… Ajoooj… i tako, bilo je nadasve zanimljivo. Sve se novine koriste prikrivenim oglašavanjem. Manje ili više očitim.

Da, vješto oko i dobar čitatelj ( kakvi smo mi, hehe) mogu lako otkriti zamke. Radi li se o Lani Jurčević i njezinom novom automobilu, slatkom malom medvjediću koji kao da probija sa slijedeće stranice na ovu ispred ili o raznim kućanskim pomagalaima, njihovim karakteristikama i onako, tek usput- cijeni, ili pak o brojnim testovima automobila gdje su svi savršeni, a tek tu i tamo jedina mana je cijena. Sve je to sirova stvarnost koja nas okružuje i upravo zato jer ju ne prepoznajemo, bez naše volje utječe na naš život. Koliko novaca vam netko mora ponuditi da pristanete biti manipulator svoje publike?

Jedno je sigurno- money makes the world go round…

eto dragi kolege…

tako sam ja opet odsutna… ne radi me internet vec tjedan dana. rusi se svijet.. upravo sam dopjesacila sa ferencice do save jer sam sat vremena cekala tramvaj… koji nije stigao… a sve zato da posaljem asistentici vedrani mejl s prezentacijom iz psh… morala sam nosit laptop jer moj usb odbija raditi nakon sto se susreo s ireninim laptopom i virusima na njemu… luda sam lagano… pa vas molim da ne zamjerate mala slova i odsutnost kvacica

brine me zaostatak s postovima iz tiska… a nadokandit cu…

do tipkanje… pusa

Nema me. Ne poznajem se ovakvu.

Nedostaju mi riječi. Ne mogu pisati kao nekad. To me plaši. Kriva je sreća. Predugo traje. Ne možeš imati oboje. Da! Žrtvuj jedno, odluči što je važnije.

Ne mogu se sjetiti kada je krenulo ni koliko je trajalo. Od jednog sunčanog dana do drugog gotovo istog, samo kišnog. Jednog ću se dana okrenuti i gledati život. Izgledat će kao da je tuđi. Jer ga nisam živjela. Naprijed korak, natrag dva.

Nedostaješ mi. Nedostaje mi tvoj osmijeh, a još uvijek povremeno dozvolim suzama da teku. Iako je drugačije sada, još uvijek si nekako tu. Vraćam li se prošlosti, onome što poznajem ili da krenem naprijed, u nepoznato. Budi hrabra. Možeš ti to. Tako se barem kaže. Onako, iz pristojnosti. Drugi vjeruju u tebe. Vjeruj i sama. Ili, ako bolje razmisliš, nemoj. Jedan uvijek daje. Drugi uzima. To je ljubav. Za pametnijeg. Voljeli su se. On je bio njen, ona je pripadala njemu. Drugoj, drugome.

Najbolji prijatelji mračni su kutovi sobe.  Skrivaj sve što osjećaš. Samo nosi naočale, oči otkrivaju sve. Pogled je izdajica. Prilike nestaju. Sudbina odustaje od nas.

Dajem ti sebe. Zauvijek. Uzmi me.

Uživaj u ovome danu. Imamo ih tako malo. Nekad sam bila sanjar, sada žvim svoje snove.

Još jedan dan, ali ne dan kao i svaki drugi. Barem ne za one najmlađe. Oni su odavno spremni sa svojim čizmicama.. Nije njima bilo teško očistitit čizmice, po mogućnosti i svu drugu obuću koju su našli u blizini i redom posložiti po prozorima. čim više slatkiša, to bolje. Ne znam kako je vama, ali meni se nekako čini da što sam starija to se više veselim poklonima. Ne kao nečem materijalnom i vrijednom već kao znakovima pažnje. I bila sam gotovo uvjerena da će i ove godine tata ostaviti nešto na prozoru, bez obzira što čizmica nije bilo. Uvijek sam bila dobra, nikada me nije dočekala šiba. Ali dan ranije sam saznala da se to neće dogoditi. Ne i ove godine. Majka kaže da smo brat i ja dovoljno odrasli da nam to više ne treba. Kako ne? Slatkiši uvijek dobro dođu. Pogotovo za vrijeme učenja u Zagrebu. I kako smo to toliko odrasli ako smo ove godine preveliki, a prošle smo još bili dovoljno maleni?

Nema veze, ništa me ujutro nije dočekalo. Ali nemojte misliti da mi Sveti Nikola nije ništa donio. Subota je, večer. Baš sam stigla k dečku i njegova majka kao spomene kako je jos jedna čizmica ostala na prozoru. Pomislila sam kako želi da joj dodamo tu čimznicu da i nju spremi s ostalima. Kad ono… moja čizmica. A ja sretna kao malo dijete. Možda to i doista jesam. I tako Sveti Nikola nije zaboravio na mene. Možda i jesam dovoljno velika da je ostavljanje slatkiša u čizmicama glupo. Ali u kući svog dragog sam jos uvijek „mala“, nova. Tako bar kaže Ozrenova majka, a i moj otac se složio.  A što kada i tamo to više neću biti? Trebam li promijeniti dečka? Šalim se, ne pada mi napamet. A Sveti Nikola ionako dolazi tek za godinu dana.

I svi sretni i zadovoljni.

Vratio se Klauški, bio je preko bare. Svjedočio je povijesnim američkim izborima. I tako smo mi iz prve ruke saznali kako je to izgledalo:

Analizirali smo američke izbore u njihovim medijima. Način izvještavanja, pristranost, objektivnost… Iako Amerika slovi kao kolijevka demokracije, pokazalo se da su američki mediji bili itekako pristrani u praćenju izbora. U analizi televizije, elektroničkog medija, analizirane su mreže MS NBC, FOX NEWS I CNN. U istraživanju CNNse pokazao kao najobjektivniji i neutralan. MS NBC imao je 14% negativnih tekstova o Obami, a omjer negativnih tekstova o McCainu i Obami iznosio je 7:1. U vrijeme izbora, od televizijskih formi, najpopularniji su bili late night showovi i talk showovi. Što se tiče tiskanih medija, analizirano je trinaest novina.  Analiza je pokazala da je postojalo 14% pozitivnih tekstova o McCainu i 27% neutralnih i objektivnih priča. U Washington Postu dvije trećine naslovnica bilo je u korist Obame. Zanimljivo je da se za vrijeme predizborne kampanje od strane medija uopće nije isticalo da je predsjednički kandidat Barrack Obama afroamerikanac, no nakon što je pobijedio često se o njemu govorilo kao prvom crnom predsjedniku i tome kako je za to trebalo 200 godina.

Demokratičnost zemlje očito ne jamči nepristrano  izvještavanje.

Ovaj post, a i oni koji slijede, pisani su s malim zakašnjenjem

Dva tjedna nisam pisala ništa vezano uz tisak, a sve to radi kolokvija. Ali sada je i to iza nas i svi sretni i zadovoljni (barem ja) pa je vrijeme da krenem. Zapravo bi ovaj post trebao uslijediti nakon posta o povratku Katančevića ali nekako mi se ovo čini logičnije jer je tu lakše objasniti zbrku.

Kako prošli tjedan, JAVNO PRIZNAJEM, nisam bila na seminaru već doma štrebala televiziju, pisat ću nešto općenito o tom kolegiju.

Zapravo sam jako zadovoljna jer sam se prevarila u početnim očekivanjima oko kolegija. Većina kolegija zove se Osnove… nećega i ja sam odmah pomislila da će to biti još štrebanja i štrebanja. Međutim, kako vidimo iz priloženog, kolegij je puno zanimljiviji i dinamičniji od onog što sma očekivala. Sviđa mi se što nam ove godine predaju ljudi koji su zbilja bili, ili još uvijek jesu, u tom poslu. Tako nam često prepričavaju svoja iskustva i daju savjete. Ne znam kako vama, ali menije je nekako ” zanimljivije “  slušati profesora koji zna što priča i ima iskustva u tim vodama. Predavanja su mi zanimljiva, dinamična, a i atmosfera je opuštena i često se monolog mijenja u dijalog, a to je jako pozitivno. Nema krivih odgovora, nema negativnih bodova i svi sretni i zadovoljni. Predavanja su zanimljiva jer često govore o istraživanjima i točno na primjerima proučavamo određene teme. A tako nam puno više toga ostaje u glavi, a i jasnije je o čemu govorimo. Nije apstraktno.

S druge strane, i seminari kod Klauškog su nešto prezakon… Atmosfera neopisiva, uvijek hrpa novina na klupi i dokazi o svemu o čemu se priča. Njegov kriticizam i propitivanje svega nekako me podsjećaju na kolegu Vecu. Uvijek postoji rasprava, bez straha izražavamo različita mišljenja, a uz sve to- dobro se nasmijemo.

Nebi ni sve bilo tako divno i krasno da nemamo ni super asistenticu koja se trudi i uvijek nam izlazi u susret. (ususret, u susret? dubleta?)

I za kraj, ništa od napisanog nije napisano s namjerom ulizivanja ili bilo čega sličnog. Samo moja mišljenja…

Opet dugo nisam pisala…

Obaveze mi oduzele hrpu vremena. Tako je to kada niste uzoran student i stalno morate učiti zadnjih pra dana prije kolokvija.. Lako još za kolokvije, a kako će bit za ispite?

Da, nekako mi se čini da je ove godine sve dinamičnije i da imamo više obaveza. Koliko god me to ponekad zamara mislim da je dobro. Pa takav će nam jednog dana biti i posao. Koliko smo spremni i sposobni odraditi sve što nam se daje u zadatak? Moguće je.. samo treba dobro organizirati vrijeme. I tako ja ovaj post pišem u vlaku. Volim organizirti svoje vrijeme. Ima nešto što volim u pretrpanim danima. Kada završe osjećam se uspješno, zadovoljna sam učinjenim. Kad zagusti, uzmem onaj mali lijepi žuti post- it i redom zapišem obaveze, često znam pokraj pisati i koliko vremena ili točno od koliko do koliko sati ću se pozabavit upravo time. I neopisivo je dobro ispunjavati obaveze i križati rješene stvari. Tako zaista imate pregled što ste napravili, a što vas još sve čeka… Obožavam osjećaj kada znam da je s tim papirićom gotovo i da ide u smeće.To mi je potvrda da uspjevam u onome što radim i onome što se od mene očekuje.

Tako često u vlaku planiram svoje obaveze, radim popise i osmišljavam svoje dane. Ali ne, nisam control freak. Volim spontanost. U svemu osim u stvarima vezanim za fakultet.

Kako sada razmišljam, vidim da i nije toliko loš taj put koji traje tri sata ponedjeljkom…

A samo je 115 kilometara u pitanju. Idealno vrijeme da preslušam sve pjesme koje sam stavila na karticu mobitela, a nikako nisam uspjevala naći vremena preslušati ih, zaljubiti se u nove riječi i zavoljeti nove stvari.

Idealno vrijeme za sređivanje desktopa ili foldera na laptopu. Idealno vrijeme za gledanje kroz prozor i dubokoumna razmišljanja. Razmišljam o sebi, o svojoj ljubavi, o drugim ljudima, kako pomoći, kako ih učiniti sretnima.

I zato volim putovati sama. Čak su i školski izleti bili podjeljeni na moje vrijeme (vrijeme provedeno u autobusu, gledanje kroz prozor i kopanje po svojim mislima) i vrijeme za druženje (sve ostalo).

I sada sam shvatila da je taj vlak stvoren za mene. Za moje misli i kreiranje jednog novog svijeta.

Iskreno, nisam do sada razmišlja o besplatnim novinama. Uzela sam ih bez prevelikog razmišljanja i prolistala, tu i tamo nešto pročitala. Dobar način kraćenja vremena provedenog u tramvaju.

Besplatne novine nisu neka prijetnja plaćenim novinama. Plaćene novine stvaraju svoju publiku godinama i ona ne nestaje tako lako, vjerna je. Koliko god pričamo da su današnje plaćene novine nekvalitetne, mogu ponuditi više od besplatnih. Nije baš zanimljivo čitati vijesti koje su preuzete od agencija i nisu dorađene, preoblikovane. Problem s velikim brojem oglasa ne uzima se kao velika mana jer ljudima nije toliko bitno kad su ih dobili besplatno. Veća bi se buka digla oko reklama u plaćenim novinama. Besplatnim novinama pogoduje današnje društvo, ljudi koji stalno rade i putuju. Prilagođene su njihovim potrebama malim formatom, dostupne su na mjestima gdje se kreće velik broj ljudi koji nije ničim okupiran u vrijeme kada ih mogu dobiti u ruku. Sve su to pametni trikovi zbog kojih besplatne novine dobro prolaze i imaju veliku publiku. Kako mislim da besplatne novine ne mogu ugroziti plaćene, nije mi jasno zašto se plaćene novine boje besplatnih. Ne postoji povezanost između pada tiraže plaćenih novina s porastom tiraže besplatnih (iznimke su Danska i Island). Čemu onda toliki strah? S jedne strane, dobro je ako taj strah izraste u novi projekt tipa 24 sata kada plaćene novine pokreću i svoje besplatno izdanje. Tržište raste, a publika ima veći izbor.

Zanimalo me što moji poznanici misle o besplatnim novinama.

Cimerica kaže da čim su novine besplatne, odma razmišlja o njihovoj kvaliteti. Nije sigurna jesu li vijesti u tim novinama istinite i točne pa više vjeruje plaćenim novinama.

Druga prijateljica kaže da su besplatne novine super, čita ih s većim zadovoljstvom jer zna da za njih nije morala platiti pa stoga ako i nešto jest loše i bezveze, ne tuče glavom o zid i pita se zašto je bacila novce. Jasno da je Jutarnji list bolji od Metroa, ali ako baš ne namjerava čitati Jutarnji, neće ga ni kupiti već će se poslužiti besplatnim novinama u potrazi za novostima. Misli da su besplatne novine lošije u području politike, ali najbolje prenose tračeve.

Prijatelj kaže da su besplatne novine super tako dugo dok ima u njima nešto za pročitat, a ne samo sadržaji tipa tko je napravio nove grudi ili kome je u vrtu narastao najveći krumpir. Misli da besplatne novine nemaju prevelik utjecaj na prodaju ostalih jer oni koji su privrženi nekim novinama sigurno će i dalje nastavit kupovati iste. Jedino što ne voli kod besplatnih novina je to što ljudi ne poštuju dovoljno ono što im se daje besplatno, npr.: ljudi su gladni  ako im ponudiš besplatno pograbe sve što stignu pa makar i 5 komada istih novina, i ne razmišljaju racionalno, prave nered i onečišćuju mjesto te su novine razbacane po cijelome gradu jer ionako su ih dobili besplatno.

Misli da se takve novine financiraju od reklama, osim ako netko ne želi širiti svoju riječ pa ih tiska na vlastiti trošak! Besplatne novine mogu opstati tako dugo dok imaju dovoljno reklama. Kaže da bi bilo dobro da mladi novinari rade u takvim novinama i tu ispeku zanat.